Propolis je smolasta smjesa koju pčele prikupljaju sa pupoljaka stabala, biljnih sokova ili drugih biljnih izvora. Koristi se kao sredstvo za brtvljenje neželjenih otvora na košnici. Propolis je najistraživaniji pčelinji proizvod. Brojne studije pokazale su da djeluje protiv bakterija, gljivica, virusa i upala te da ima anestetički, antioksidacijski i antitumorski učinak, spriječava rast biljaka i klijanje sjemena, potiče regeneraciju tkiva i jača imunološki sustav. To je smolasta supstanca koju pojedine pčele radilice kada postanu izletnice (od 21 dana života) sakupljaju sa pupoljaka i kore drveća, kao i drugih biljaka. Time se bavi samo mali broj pčela koje imaju u košnici tu odgovornu zadaću. Unosom u košnicu upotrebljavaju ga za izgradnju ulaza, zatvaranje pukotina i rupa i skladištenje odnosno "sterilizaciju" ćelija sača... Ime propolis prema pojedinim tumačenjima dobio je od grčke riječi "pro" - prije ili ispred i "polis"- grad, zbog upotrebe propolisa za izgradnju i regulaciju ulaza u košnicu dok drugi misle da nosi naziv prema riječi propoliso koja bi na grčkom ili latinskom značila zamazivati-zaglađivati.
Propolis kao naziv sada se koristi u skoro svim dijelovima svijeta. Propolis je kao lijek poznat još od antičkih vremena, Aristotel ga spominje u svojoj “Priči (govoru) životinja” i zaključuje da se može koristiti u liječenju kožnih povreda, rana i infekcija…Velika upotreba propolisa zabilježena je za vrijeme Burskih ratova u Južnoj Africi (1899.-1902.), jer je pokazao odlične rezultate kod zacjeljivanja rana. O pčelama i medu hvalospjeve su pisali i Vergilije i Plinije Stariji, među ostalima. Ljekovitost meda i pčelinjih proizvoda bila je poznata i Arapima, te se tako i u Kuranu mogu naći dijelovi koji spominju med. Med se spominje i u Bibliji. Perzijanci su propolis koristili za razne osipe, upale kože, liječenje bolova u mišićima i reumatskih tegoba.
Primjena
Preventivnom upotrebom propolis čuva zdravlje, ublažava tegobe u slučajevima gripe, različitih oblika viroza, upalnih procesa ždrijela i usne šupljine.
Korisiti se i preventivno, te u akutnim stanjima promuklosti, parodontoze, pojave afti te neugodnog zadaha usne šupljine. Kao prirodni antibiotik djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju krvi i epitelizaciju lakših opekotina, površinskih ranica, ogrebotina i herpesa. Propolis je, dakle, antiseptik, antimikotik, djeluje antibakterijski i protuupalno, spazmolitik, anestetik, antioksidans, a in-vitro sprječava razvoj stanica raka i utječe na imunološki odgovor.
Sastav
Sastav propolisa sadrži preko 60 prirodnih, kemijskih supstanci, a ni dan danas nije u potpunosti istražen, a sadrži: 55% smola, 30% voska, 10% eteričnih ulja i 5% peludi te vitamine E, B, C te A, B1, B2, B6, željezo, cink, enzime, organske kiseline…
Djelovanje
Posebnost propolisa je što bakterije na njega ne stvaraju otpornost i što nema štetnih popratnih pojava, što je mana sintetskih antibiotika. Uspješno suzbija viruse gripe i herpesa, a preventivno djeluje kod upale grla i paradentoze. Izuzetne rezultate postiže u liječenju infekcija, opeklina, otvorenih rana, te čireva probavnog sustava. Uklanja otekline kod zubobolje. Redovnom upotrebom jača obrambenu sposobnost imunološkog sustava. Mast od propolisa skraćuje trajanje groznice na usnama (HSV tip 1), a smanjuje i iritaciju i bol. Također koristi i kod pojave virusa herpesa (HSV tip 2) na genitalijama – neka su istraživanja pokazala da bolest brže prođe korištenjem masti od propolisa nego konvencionalnim metodama, tj. antivirusnim kremama s aciklovirom. U jednom je istraživanju u 97 od 110 pacijenata propolis polučio izvrsne rezultate u liječenju lišaja na koži.
Propolis se uglavnom smatra bezopasnim proizvodom bez nekih većih nuspojava. Jedina značajnija i dokumentirana nuspojava javlja se u vidu kontaktnog dermatitisa, tj. lokalizirane reakcije koja prolazi brzo nakon prestanka primjene propolisa. Smatra se da je kofeinska kiselina odgovorna za većinu tih alergija
Skladištenje i čuvanje
Gotove tinkture i propolis kao sirovina čuvaju se i skladište na tamnom mjestu izvan sunčeve svjetlosti, ne iznad sobne temperature.
Ostali proizvodi
Matična mliječ
Matična mliječ je lučevina medonosnih pčela koja se koristi kao hrana ličinki. Luči se iz hipofaringealnih žlijezdi u glavama mladih radilica.
Pelud
Pčele sakupljaju cvjetni pelud zato što sadrži bjelančevine, masti, šećere, vitamine i druge korisne tvari za njegovanje legla.
Pčelinji otrov
Pčelinji otrov je opće poznati farmakološki aktivan proizvod košnice. To je produkt specijalnih žlijezda koje luče sekret u tijelu pčela radilica.
Med
Med je sladak i gust sok što ga pčele medarice tvore od nektara koji skupljaju na cvjetovima.
Perga
Perga je prirodni pčelinji proizvod koji pčelari često nazivaju pčelinji kruh, no njen sastav nema veze s kruhom tj. ugljikohidratima.
Pčelinji vosak
Pčelinji vosak je prirodni vosak koji izlučuju pčele i od njega grade saće. Očišćen i izbijeljen u trgovinama se prodaje pod imenom Cera alba